Blagajna poduzeća: 7.30-14.00 h, Blagajna Terma: 8-13h (subotom 8-12h)

110 godina vodoopskrbe u Vinkovcima

110 godina vodoopskrbe u Vinkovcima

U razdoblju srednjeg vijeka, za Turaka i poslije njih, Vinkovci su se opskrbljivali vodom isključivo iz zdenaca. Izgradnjom velikih zgrada i katnica nakon 1747. godine problem opskrbe vodom postaje sve veći. Kako su se Vinkovci polako urbanizirali, tako se sve više iskazivala potreba da grad izgradi vodovodnu mrežu. Bilo je to više za slučaj požara i održavanja ulične higijene. Tako je 1909. godine niknuo vodotoranj. Sagrađen je u dvorištu nekadašnjeg općinskog poglavarstva, a danas je to dvorište Vatrogasnog doma.

Bio je lociran duboko u dvorištu kako bi bio bliži zdencima u udolini potoka Barica koji su uništeni pri gradnji Osnovne škole Ivana Mažuranića. Vodotoranj, sagrađen u secesijskom stilu, lijep je gospodarski spomenik koji bi trebalo sačuvati od propadanja. Od vodotornja bila je izgrađena vodovodna mreža koja je obuhvaćala najuže središte grada. Uz park i Trg bana Josipa Šokčevića rubno je išla na istok do početka Jelačićeve ulice, bolje rečeno došla je do iza pravoslavne crkve do današnje limarske radionice Vovra. Na zapadu je bila postavljena do ugla s današnjom Glagoljaškom ulicom. Kod križanja na trgu razdvajala se i išla, opet uz park, na sjever do nekadašnje prodavaonice Vrgov, odnosno do križanja Reljkovićeve ulice i Zvonimirove. Njezina je namjera bila isključivo za noćno pranje najstrožeg dijela centra, napajanje autocisterne za polijevanje ulica i protupožarnu opskrbu. Prvotno je uz južni rub parka bila napajna stanica za vozilo koje je polijevalo ulice. Druga napojna stanica bila je kod Malog parka ili kod Meraje. Poslije su one ukinute i otvorena je ona u Kačićevoj ulici, uz križanje ulice Dvanaest redarstvenika. Radila je do iza Domovinskog rata. Tek dvadesetih godina 20. stoljeća počinje se postupno uvoditi vodovodna mreža u pojedine javne ustanove i bogatije privatne kuće. Bili su to hidrofori na električni pogon. Željeznica je 1938. godine sagradila tzv. Staru branu ispod utoka potoka Nevkoša u Bosut. Ona je služila za opskrbu vodom lokomotivama na teretnom kolodvoru. Uz branu sagrađena je i crpna stanica. Na cjevovodu koji je tekao prema željezničkom kolodvoru, na njegovu presijecanju Kačićeve ulice, postavljeno je napajalište za autocistrenu koja je polijevala ulice. Nizvodno od Vinkovaca, otprilike 7 km od grada, dobrovoljnim radom završena je 1953. godine brana. Sagrađena je kako bi Vinkovci i u ljetnim mjesecima imali dovoljno vode u Bosutu.

(/Mr.sc. Zlatko Virc i Milorad Radojević, dipl.inž.građ., dio članka objavljenog u /
/Hrvatskoj vodoprivredi br. 141/2004. povodom 95. obljetnice javne vodoopskrbe u Vinkovcima)/

 

Česta pitanja i odgovori

Vodomjeri se očitavaju sukladno čl. 79. i 80. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga te prema utvrđenom rasporedu Javnog isporučitelja (trenutna dinamika – svaka tri mjeseca). Više...